Ivona Pleskonja logo
Razmišljajući o sopstvenom identitetu kroz dimenziju vremena, pronalazim inspiraciju u starim porodičnim fotografijama.

Ove porodične fotografije, u sebi nose misteriju starih vremena i za mene predstavljaju spontano nastale vremenske stanice u kojima je moguće iščitati odgovore na pitanja koja sebi postavljam: ko sam ja? ko smo mi? koji sled događaja je bio neophodan da bih ja danas postojala / da bi bilo ko postojao? da li je moj život sličan životima mojih predaka?

Tragajući za odgovorima i vremenskim stanicama još jedno od polazišta bio je i beogradski Blok 45, lokacija Galerije BLOK u kojoj izlažem ovaj novi ciklus crteža. Od rođenja do svoje šeste godine rasla sam u Bloku 45 i živela u jednoj kasnijoj fazi svog života, kao mlada majka.

Crteži iz ovog ciklusa su nadahnuti originalnim fotografijama moje porodice iz perioda od 1940. do 2001. godine i predstavljaju monohromatske portrete mojih predaka, kao i mlađe članove porodice. Rad „Tereza Ivona 1975.“ je direktno vezan za moje najranije uspomene iz Bloka 45 i predstavlja scenu u kojoj me moja tetka Tereza nosi na svom ramenu. Tu imam godinu dana. Stojimo na rubu Bloka 45 i posmatramo spuštanje aviona na tadašnji aerodrom Surčin.

Ispred nas je beskrajni predeo, kraj Beograda i horizont u kome se u daljini „dodiruju“ suva letnja trava i nebo. U ovaj rad ulivam sećanja na ovu situaciju. koja u meni bude prijatnost, bliskost, slobodu i osećaj da je budućnost koja dolazi uzbudljiva i puna raznih životnih mogućnosti.

stops-in-time-slide-1
stops-in-time-slide-2
stops-in-time-slide-3
stops-in-time-slide-4
stops-in-time-slide-5
stops-in-time-slide-6

Putujući kroz vreme zaustavila sam se nekoliko puta, najčešće u scenama u kojima majka u naručju drži dete. Pravim vremenske preskoke od oko dve decenije i koristim fotografijom zaustavljeni momenat kao inspiraciju za sledeći crtež, na kome predstavljam ponovo majku sa detetom, majku, koja je u prethodnom crtežu predstavljena kao dete. Portret moje ćerke Tasje iz doba kada je imala pet godina postavljam uz svoj autoportret, na kome ja imam takođe pet godina. Na ovaj način upoređujem i povezujem proživljene istorije i živote, a koji se u ovom ciklusu crteža povezuju u jedinstveni sadašnji trenutak, emitujući svo proživljeno iskustvo na posmatrača.

Energija emocija i lične istorije prenose se sa generacije na generaciju. Nasleđem se stvaraju snažne povezanosti, bliskost i jedinstvo članova porodice, čak i onih koji se nikada u životu nisu sreli.